MULTIMEDIJSKA PREZENTACIJA
(prilagođeno za
Internet Explorer)
CJELOVITI TEKST
Trajanje: 16' 35''
Odgoj i stvaralaštvo (pdf 271 KB)
Milan Polić
Učiteljska akademija, Zagreb
Visoka učiteljska škola, Pula
2. dani Mate Demarina, Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo, Visoka učiteljska škola u Puli i HPKZ, na Brijunima 14. - 16. lipnja 2001. (međunarodni skup)
Biti osoba znači biti o-sebi ili biti svoj. A to upravo znači slobodni, samosvojni, samoodređujući pojedinac koji to može biti samo kao samosvjesna jedinka. Djelatnost koja ne podržava razvitak djetetove osobnosti ne valja nazivati odgojem. Odgoj je emancipacijska, oslobađajuća djelatnost kojom se čovjekova osobnost uzima za osnovu njegove autonomije i njeguje zbog nje same, a ne da bi služila bilo kome ili bilo čemu. Tradicionalni pedagoški pristup ne razlikuje odgoj od manipulacije kojom se dijete instrumentalizira radi ostvarenja neke »više« svrhe. Stoga takav pristup ne dozvoljava razumijevanje uloge stvaralaštva u odgoju iako je stvaralaštvo u samoj biti odgoja. A tek s razumijevanjem odgoja kao stvaralačke djelatnosti koja podupire i potiče razvitak djetetove osobnosti moguće je dokučiti njegovo prerastanje u suodgoj i samoodgoj.
Ključne riječi: odgoj, osobnost, rad, samodjelatnost, samoodgoj, sloboda,stvaralaštvo, suodgoj
Trajanje: 32' 20''
Prezentacija se odvija automatski, a dostupna je samo sa Open i zatim Read Only.
110. obljetnica rođenja Pavla - Vuk-Pavlovića
The 110th Anniverary of Vu-Pavlović's Birth
Milan Polić
Učiteljska akademija u Zagrebu
Simpozij 13. međunarodni filozofski simpozij Dani Frane Petrića, Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, Hrvatsko filozofsko društvo, u Cresu 20 .- 22. rujna 2004.(međunarodni skup)
Pavao Vuk-Pavlović rođen je 9. veljače 1894. u Koprivnici kao Pavao Wolf. Bio je jedino dijete Janke (Johanne, rođene Granitz) i Slavka (Samuela) Wolfa, koji su u Koprivnicu došli iz Zagreba nakon što je Slavko Wolf dobio dozvolu da u Koprivnici otvori odvjetničku kancelariju. Pavlovi su roditelji bili iz uglednih židovskih obitelji što je u njegovom najranijem odgoju, kasnijem obrazovanju i životu svakako imalo određenu ulogu.
Pavao Vuk-Pavlović was born on 9 February 1894 in Koprivnica, Croatia, as Pavao Wolf. He was the only child of Janka (Johanna, born Granitz) and Slavko (Samuel) Wolf. His parents came to Koprivnica from Zagreb after Slavko Wolf obtained a permit to open a solicitor’s office in Koprivnica. Vuk-Pavlović’s parents came from distinguished Jewish families, something that, indeed, played a certain role in his earliest upbringing, later education, and life in general.
Trajanje: 15' 47''
Osobnost i dokolica (pdf 250 KB)
Milan Polić
Učiteljska akademija u Zagrebu
Simpozij Dijete i slobodno vrijeme, Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu, u Zagrebu 19.-20. svibnja 2005. (međunarodni skup)
Na pojmovnoj i jezičnoj razini nije uvijek jasan odnos između slobodnog vremena, dokolice i besposlice, pa se često iako sasvim pogrešno poistovjećuju besposlica i dokolica. No, razlika je među njima velika. Doduše i jedna i druga neka su vrsta slobodnog vremena, ali dok je besposlica vrijeme u kojem je čovjek slobodan od posla ili rada kao prisilne djelatnosti, dokolica je naprotiv vrijeme u kojem je čovjek slobodan za neposredno djelatno ostvarenje, za igru, za stvaralaštvo. Pa ako je slobodno vrijeme zapravo vrijeme slobode, a najbolji su izraz slobode upravo igra i stvaralaštvo, onda je bit slobodnog vremena dosegnuta tek u dokolici i tek je dokolica pravo slobodno vrijeme, dok je to besposlica tek uvjetno. Jer ako ne postoje objektivne i subjektivne pretpostavke da se besposlica ispuni bitno ljudskim i oljuđujućim sadržajem, nego ostaje tek na razini besmislenog nerada, 'ubijanja vremena', ili čak potrošačke izmanipuliranosti, ona nije vrijeme mogućnosti i slobode, već naprotiv vrijeme nemogućnosti i neslobode, tj. neslobodno vrijeme.
Budući da je osobnost u svojoj biti sloboda, odnosno da je tek samoosviještena sloboda osobnost, to je dokolica nužna pretpostavka razvitka osobnosti, ili još bolje dokolica je slobodno vrijeme upravo zato što je vrijeme razvitka osobnosti. Pa kao što je odgajanje – ako je istinsko odgajanje, a ne tek manipulacija koja se predstavlja kao odgoj – uvijek odgajanje za osobnost, tako je ono uvijek i odgajanje za dokolicu.
Ključne riječi: besposlica, dokolica, igra, odgoj, osobnost, rad, samodjelatnost, sloboda, slobodno vrijeme, stvaralaštvo
Trajanje: 26' 52''
Što je manje
odgojnoga stvaralaštva,
to je više etike i moralnih dužnosti
(pdf
210 KB)
Milan Polić, Učiteljski fakultet, Zagreb
Rajka Polić, Visoka učiteljska škola, Pula
8. dani Mate Demarina, simpozij Deontologija učitelja,
Sveučilište "Jurja Dobrile" u Puli, u Puli 20.-21. travnja
2007. (međunarodni skup)
Posljednjih petnaestak godina posvuda se u nas osnivaju „etička povjerenstva“, pišu „etički kodeksi“ i zazivaju moralne dužnosti. Što je u pozadini toga, posebno na području odgoja, razmatra se u ovom članku s filozofskog i sociološkog motrišta, s naglaskom na razlici odgoja i manipulacije, te odgojnoj ulozi stvaralaštva.
Raščlambom zahtjeva za „etičkim kodificiranjem“ odgojne struke pokazuje se njihova pojmovna nedomišljenost, proturječnost i ideološka pozadina. A u osnovi čega se kriju nastojanja da se odgoj svede na manipulaciju, kao što se iza njegove navodne dezideologizacije krije njegova reideologizacija. Istodobno pokazuje se da je odgoj kao poticaj i potpora razvitku odgajanikove osobnosti bitno utemeljen na stvaralaštvu, pa se kao takav ne može reducirati na rad i bilo koju vrstu obveze, a da i dalje ostane odgoj. Za razliku od manipulacije odgoj je djelatnost koja pretpostavlja, autonomiju, samoupravljanje, sudjelovanje i dogovaranje.
Ključne riječi: deontologija, dužnost, etika, ideologija, ljubav, manipulacija, moral, odgoj, sloboda, stvaralaštvo.
Trajanje: 47' 10''
Prezentacija se odvija automatski ili ručno, a dostupna je samo sa Open i zatim Read Only.
Cjelovitost svijeta i obrazovanja (pdf 1MB)
Milan Polić
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Polić, Milan i Drandić, Boris (2007.), “Cjelovitost svijeta i odgoja”, Nastavnički priručnik, Zagreb: Znamen, str. 186-203
Uvod
Kada je u 5. stoljeću prije nove ere čuveni i ugledni sofist Protagora izrekao svoju veličanstvenu tvrdnju: “Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu!”, kojom je postavio osnovu za dekonstrukciju svega postojećeg, malo ga je ljudi razumjelo, ali su se njegove tvrdnje zato mnogi prestrašili osjetivši da im izmiče čvrsto tlo predrasuda na kojima su uredili svoje živote. Jer činilo im se, da njegovo svođenje svijeta na čovjeka, dokida mogućnost svake spoznaje i istine, te svake vrijednosti i smislena života. Jednako tako, u današnje postmoderno doba, dekonstruiranje spoznajnih, djelatnih i uopće svih životnih obrazaca zasnovanih na neupitnoj vjeri u jedinstvenost, apsolutnost, univerzalnost i konačnost razuma izaziva kod mnogih nelagodu i strah. I ta nelagoda i strah toliko su veći koliko je očitije da razum nije ni jedinstven, ni sam po sebi, ni u svemu, ni nepromjenjiv, pa prema tome ni njime dokučena stvarnost nije takva kakvom se čini da jest: jedna za sve, jednaka za sve i po istim zakonitostima za svagda.
Trajanje: 16' 30''
Prezentacija se odvija automatski, a dostupna je samo sa Open i zatim Read Only.
Spoznaja između vjere i sumnje (pdf 402 KB)
Milan Polić
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Polić, Milan (2008.), “Spoznaja između vjere i sumnje”, Filozofska istraživanja, Zagreb, god. 28, sv. 4(112), str. 823-833
Osim intuitivnih spoznaja kojima (samo)svijest neposredno zna sebe kao postojeće, sve su ostale spoznaje višestruko posredovane. A da bi uopće bile moguće moraju biti zasnovane na vjerovanju iz kojega jedino mogu proizići čak i najskromnije spoznajne pretpostavke. No iako je snažna vjera ili bar kakvo takvo vjerovanje u valjanost pretpostavki nužno ishodište svake (raz)umske spoznaje, ipak je tek sumnja ta po kojoj se iz tih pretpostavki može doprijeti do znanja. Jer vjera koja nije otvorena za sumnju i provjeru, spoznajno je jalova. Štoviše ona je istinogubna.
Stoga upravo sumnja čini mišljenje kritičkim, a filozofiju kao filo-sofiju razgraničava od arogantnog dogmatizma, zdravorazumske ograničenosti i ideološke lažnosti.
Pa ako (raz)umska spoznaja bez vjere ili bar vjerovanja nije moguća, vjera koja ne uvažava ili čak negira (raz)umsku spoznaju nedostojna je življenja.
Ključne riječi: istina, spoznaja, sumnja, vjera, vjerovanje, znanje