PRIMJERI

ISPROBAJTE SVOJU MOĆ 

SASTAVITE PRIČU 

Uvjeti javne uporabe

Ove smo metodičke primjere objavili u Ružmarinu, podlistku Glasa Istre tijekom 2001. godine.

 Njihovo korištenje dozvoljeno je uz uvjet da se naznači da su iz programa Polić & Polić Self-Education Traininga¹⁹⁹⁵.

Čarobnjaci mogu ono što drugi ne mogu. Naravno, ni oni nisu svemogući, ali nevjerojatno je koliko toga oni mogu postići bez po muke. Još nevjerojatnije je to kako je lako biti čarobnjak. Treba samo znati čarobne riječi i kako ih upotrijebiti. Npr. abraka dabra, ili čiribu čiriba. Ali te riječi djeluju samo u priči. U stvarnosti pomoću njih još nikome ništa nije uspjelo osim nakratko zabaviti djecu. Mi vas, međutim, možemo naučiti čarobne riječi koje pouzdano djeluju i u stvarnosti. 

 No, pročitajte prvo ovu kratku priču, a onda pogledajte upute za to kako postati čarobnjakom. 

 Čarobne riječi

Tanja je uvijek uspijevala u svemu. Svi su je rado slušali i voljeli. Bila je pozivana na sve rođendane. 

Promatrala je to njezina prijateljica Mirjana i razmišljala: "Oh, kako bih željela da me svi vole kao Tanju!" 

Jednoga je dana Mirjana ispričala svoju želju baki. Baka je neko vrijeme šutjela, a onda je pogladila Mirjanu po glavi i rekla: "Znaš, to je zato što Tanja koristi tri čarobne riječi. Zato je svima draga." 

Mirjana je začuđeno i radoznalo pogledala baku i upitala: 

"A koje su to čarobne riječi bako?" 

"Dijete moje," - dobrodušno se nasmijala baka - "to su riječi koje svi znaju, ali ih samo mudri i plemeniti ljudi koriste." 

"Koje su to riječi bako? Koje?" - požurivala ju je Mirjana. 

"Molim." - Reče baka, ali ju Mirjana nestrpljivo prekine: "Reci mi koje su to riječi!" 

"Izvoli." - Opet će baka, no Mirjana sada već pomalo ljuta poviče: "Koje riječi bako, koje?" 

A baka smireno i mudro nastavi: "...i hvala." 

"Što hvala?" - Začuđeno je Mirjana pitala baku.

"Molim, izvoli i hvala. To su tri čarobne riječi." - Reče baka i nastavi: "Otvaraju svaka, pa i najtvrđa vrata onome tko ih umije lijepo i na pravome mjestu izgovoriti." 

Da biste postali čarobnjaci i pomoću čarobnih riječi postigli ono što želite morate malo i vježbati. Čarobne riječi treba znati pravilno i u pravom trenutku izgovoriti. Zato smo smislili malu igru. Možete ju igrati s bilo kime, a da on to i ne zna. Čarobne riječi ste već naučili i one su: molim, izvoli i hvala. Postoje i tri jednostavna pravila koja morate poštivati da bi čarobne riječi djelovale: 

1. Kad god nešto želite dobiti od drugih recite im to tako da rečenicu počnete s: Molim... 

2. Kada nekome nešto dajete ponudite mu to sa: Izvoli!, ili ako je u pitanju starija osoba koja nije iz užeg kruga obitelji sa: Izvolite! 

3. Kad nešto dobijete nikako ne zaboravite reći: Hvala!

Kombinacija riječi "molim" i "hvala" ima izuzetno snažno čarobno djelovanje. Malo je ljudi koji im mogu odoljeti. 

Sada kad znate čarobne riječi i pravila kako vježbati? Odaberite jednu ili više osoba, npr. roditelje i pokušajte im što više puta reći neku čarobnu riječ pridržavajući se ona tri pravila. Svaki puta kad izgovorite čarobnu riječ pribrojite si 1 bod. 

Čarobnjak početnik – je onaj tko prikupi najmanje 10 bodova dnevno. 

Čarobnjak majstor – je onaj tko prikupi najmanje 25 bodova dnevno. 

Čarobnjak velemajstor – je onaj tko dnevno prikupi više od 50 bodova. Da biste to postigli uključiti u igru što više ljudi. 

Čarobnjak velemajstor ima strašnu moć i može skoro sve što hoće. Ne vjerujete? Probajte pa nam javite kako vam ide. Za cijeli postupak dajemo doživotno jamstvo

 Nema tome davno da se uspješno učenje zasnivalo na dobrom pamćenju. Učenici su se trudili što točnije zapamtiti ono što su čuli ili pročitali kako bi to prilikom odgovaranja znali valjano prepričati. Još uvijek, nažalost, ima nastavnika koji od učenika traže samo da pamte ono što su im oni rekli ili što piše u udžbeniku. One koji to znaju najbolje ponoviti smatraju dobrim učenicima. Velika je šteta što tako misle i mnogi roditelji pa djecu prisiljavaju na pogrešan način učenja. Ne mali broj učenika, želeći udovoljiti roditeljima i nastavnicima, a ne znajući da je takav način učenja pogrešan, nastoji »nabubati« napamet ono što se od njih traži. Od toga baš nemaju mnogo koristi, a ne predstavlja im ni neko zadovoljstvo, pa u njima postupno izaziva otpor prema školi, nastavnicima, učenju i svemu što je s time u vezi. Šteta, jer učenje je jedno od najvećih zadovoljstava, ako je primjereno našim potrebama i mogućnostima. Osim toga ono je i veoma korisno. 

Iako je pamćenje raznih podataka pri učenju važno i tehnike se pamćenja mogu naučiti, ono ipak u suvremenim uvjetima nije najvažnije. Neusporedivo je npr. važnije naučiti istraživati, slobodno misliti i stvaralački se izražavati. Pogrešno je, međutim, vjerovati da sve to možemo uspješno znati sami od sebe. Mnogo je ljudi i dugo vremena skupljalo iskustva o tome kako uspješno učiti, pa će onaj tko to želi naučiti najpametnije napraviti ako potraži pomoć onih koji to već znaju.

Da se pamćenje, istraživanje, slobodno mišljenje i stvaralačko izražavanje mogu naučiti i razvijati kroz igru, zabavu i zadovoljstvo pokušat ćemo vam pokazati u ovom vašem i našem kutku. 

Za početak biste nam možda mogli pomoći da riješimo jedan ozbiljan istražiteljski zadatak. Netko je naime iz knjige Ivane Brlić Mažuranić istrgnuo jedan list i bacio ga u rezalicu papira. Sve što smo od njega našli bili su papirnati rezanci na kojima su se mogli pročitati dijelovi rečenica. Mi smo te »rezance« složili jedan ispod drugoga, ali ne znamo njihov pravi redoslijed iz kojeg bismo otkrili što je pisalo. Znamo tek dio prve rečenice i njega smo napisali masnim slovima. U kvadratiće na početku retka trebalo bi upisati brojeve koji označavaju redoslijed čitanja redaka. Možete li nam pomoći? Vrijeme nije bitno. Važno je da otkrijete kako glasi tekst. 

	Kad su bili gotovi s večerom, ustane gospodar,
	Hlapić to reče gospodaru.
	da je jedva mogao unutra kraj stroja spavati.
	»Sad zbogom, djeco; hvala vam!«
	da će ih gospodar vrtuljka primiti na konak.
	plati večeru, i oni pođoše natrag do vrtuljka.
	Hlapić i Gita začude se i uplaše. Oni su mislili
	Kad su došli tamo reče gospodar:
	i da nema mjesta za njih.
	To je bila istina, jer je gospodar bio tako debeo
	Gospodar odgovori da je unutra u vrtuljku samo jedan krevet za njega

Rješenje potražite u knjizi Čudnovate zgode šegrta Hlapića (Školska knjiga 1996., str. 87)

NACRTAJ I ZAPAMTI

Ovaj puta za vas imamo igru kojom se možete zabaviti vježbajući svoje vizualno pamćenje. Igrati se možete sami, s prijateljima ili u krugu obitelji.

Potreban vam je veći broj čistih papirića veličine otprilike 4x10 cm (koje ćete sami narezati) i drvene bojice ili flomasteri u boji. Predlažemo da najprije igrate sami dok malo ne uvježbate pamćenje. Na jednom od papirića nacrtajte jednostavan crtež. Zatim papirić okrenite tako da crtež ne vidite i pričekajte 10 minuta. Nakon isteka tog vremena uzmite novi papirić i pokušajte po sjećanju što točnije nacrtati crtež sličan prethodnome. Kada to učinite pogledajte prvi crtež i usporedite koliko ste bili uspješni.

Počnite s vrlo jednostavnijim crtežima, jer zadatak i nije tako lagan kako se čini. Kad uspijete po pamćenju zadovoljavajuće reproducirati prvi crtež, pokušajte sa složenijim crtežima i većim vremenskim razmakom između prvog i drugog crteža. Dok čekate da prođe vrijeme možete crtati novi crtež, čitati ili učiti. Ovo posljednje svakako je najteže i samo najvještijim igračima to nije problem.

Da biste bili što uspješniji pokušajte se dok crtate usredotočiti na crtež pred vama. Što znači da treba isključiti televiziju, radio i slične izvore smetnji. Ako crtajući izmislite uz crtež i malu priču o tome što crtate, to će vam pomoći da crtež bolje zapamtite. Kad ste gotovi s crtanjem zažmirite pola minute i pokušajte zamisliti što ste nacrtali. Zatim još jednom pogledajte crtež i pokušajte uočiti što ste pogrešno zamislili. Možete to ponoviti nekoliko puta prije nego okrenete papirić s crtežom.

Evo i nekoliko primjera u kojima je vrijeme između gornjeg i donjeg crteža bilo tri dana, a autori su bili učenici od 5.-8. razreda osnovne škole:

Iako je crtež jednostavan, autor je zaboravio prave boje.

I u ovom složenijem crtežu, čiji je sadržaj prilično dobro ponovio, autor je zaboravio prave boje.

U ovom složenom crtežu autor je, međutim, krivo zapamtio sadržaj.

A evo konačno i jednog primjera prilično složenog i zadovoljavajuće zapamćenog crteža čiji je autor bio Mario, učenik 5. razreda osnovne škole.

© Milan Polić